Sluh je jedno od važnih ljudskih osjetila kojim percipiramo okolinu i orijentiramo se u prostoru. Također pomaže pri održavanju ravnoteže, no najvažniju ulogu ima u ostvarivanju komunikacije i socijalizacije. Upravo slušanjem razvija se govor i usvaja jezik, a oni su ključni za uspostavljanje komunikacije s drugima te izgradnju međuljudskih odnosa. Međutim, oštećenje sluha može značajno utjecati na kvalitetu života, bez obzira radi li se o djelomičnom ili potpunom gubitku sluha. Osobe s oštećenjem sluha otežano usvajaju govor i jezik, što ima negativnog utjecaja na komunikaciju i druge svakodnevne aktivnosti koje uključuju međuljudske odnose. Kod djece s urednim sluhom, razvoj govora i jezika započinje u najranijoj dobi tako što su izložena zvukovima i govoru iz svoje okoline. Djeca koja čuju prirodno i spontano usvajaju govorni jezik kao svoj prvi i materinski jezik. No, djeca s oštećenjem sluha suočavaju se s posebnim izazovima. Njima su, zbog njihova oštećenja sluha, onemogućeni razvoj govora i usvajanje jezika prirodnim putem. Oni ne usvajaju nego uče govor i jezik rehabilitacijskim metodama, oslanjajući se pritom na preostale ostatke sluha i mogućnosti svojih slušnih pomagala.

Što je oštećenje sluha teže i što je ranije nastupilo, to će teškoće u govoru i jeziku biti veće. Oštećenje sluha utječe na govorno-jezični razvoj i razvoj pismenosti kod gluhih i nagluhih osoba, a kakve će biti posljedice u najvećoj mjeri ovisi o interakciji sljedećih indikatora: stupnju oštećenja sluha, vremenu nastanka oštećenja, vremenu dijagnoze, vremenu uključivanja u rehabilitaciju, njezinoj kontinuiranosti i intenzitetu, slušnom statusu roditelja te podršci obitelji i okoline. Djeca s oštećenjem sluha najčešće zaostaju u govorno-jezičnom razvoju u usporedbi sa svojim vršnjacima koji nemaju oštećenje sluha. Neka djeca ni do svoje odrasle dobi ne uspiju razviti razumljiv govor niti ovladati govornim jezikom, pa imaju teškoće s čitanjem i razumijevanjem pročitanoga. Njima je govorni jezik zapravo strani jezik. Najčešće se priklanjaju znakovnom jeziku kao svom jeziku i primarnom načinu komunikacije, ako u svojoj okolini imaju mogućnosti za učenjem znakovnog jezika i komuniciranjem s drugima na znakovnom jeziku. Primjerice, ako potječu iz gluhe obitelji u kojoj se primarno koristi znakovni jezik ili su se školovali na znakovnom jeziku. No, navedeno nije nužno pravilo jer postoje djeca koja tijekom svog odrastanja i školovanja uspješno ovladaju govornim jezikom i imaju vrlo dobro do odlično razvijene vještine pisanja i čitanja, usporedivih s ovladanošću jezikom svojih čujućih vršnjaka. Razni su čimbenici koji utječu na usvojenost jezika i preferirani jezični modalitet. Slušni status roditelja igra značajnu ulogu i oni će najprije utjecati na odabir jezika kod svog djeteta s oštećenjem sluha – govorni ili znakovni, ovisno o tomu koji je njihov prvi jezik, njihovim socijalnim kontaktima, njihovu iskustvu o edukaciji i rehabilitaciji, kao i njihovoj priklonjenosti određenim rehabilitacijskim metodama. Naposljetku, roditeljska mogućnost odabira najprije utječe na to hoće li dijete s oštećenjem sluha usvajati znakovni jezik ili učiti govorni jezik.