S anatomskog gledišta uha, oštećenje sluha može biti u zvukovodu, unutarnjem uhu ili srednjem uhu. Stupanj oštećenja sluha izražava se u decibelima, mjernoj jedinici za intenzitet zvuka odnosno glasnoću. Prema stupnju oštećenja sluha postoje gluhoća i nagluhost. Nagluhe osobe su one kojima je oštećenje sluha u rasponu 20-90 dB, dok gluhe osobe imaju oštećenje sluha preko 90 dB.
Prema stupnju oštećenja sluha, podjela je sljedeća:
Funkcionalna razlika između gluhe i nagluhe osobe jest u tomu što nagluhe osobe govor primaju dominantno slušanjem, a gluhe osobe dominantno vidom, odnosno čitanjem s usta, uz upotrebu slušnog pomagala.
S obzirom na vrstu, oštećenje sluha može biti konduktivno, perceptivno i miješano. Konduktivno oštećenje najčešće se javlja kao posljedica infekcija, promjena u srednjem ili unutarnjem uhu, a očituje se kao poremećaj u provedbi zvuka od vanjskog do unutarnjeg uha. Kod perceptivnog oštećenja živčane strukture ometaju ili onemogućuju percepciju zvučnog podražaja, i ovo oštećenje javlja se zbog oštećenja pužnice, slušnog živca ili slušnog centra u mozgu. Miješano oštećenje u isto vrijeme obuhvaća konduktivno i perceptivno oštećenje.
Prema vremenu nastanka, oštećenje sluha može nastati prije rođenja, tijekom poroda ili nakon poroda. Osim ove podjele prema vremenu nastanka, postoji još jedna a odnosi se na to je li oštećenje sluha nastalo prije usvajanja govora i jezika ili poslije usvajanja govora i jezika.
Danas se za novorođenu djecu obavlja provjera sluha prije otpusta kući iz rodilišta. Naime, rano otkrivanje oštećenja sluha važno je zbog osiguravanja pravodobne i odgovarajuće rehabilitacije kojom se smanjuju posljedice oštećenja i poboljšava kvaliteta života pojedinca.
Simptomi koji upućuju na to da osoba slabije čuje:
Simptomi koji upućuju na to da beba ili dijete imaju oštećenje sluha: