S anatomskog gledišta uha, oštećenje sluha može biti u zvukovodu, unutarnjem uhu ili srednjem uhu. Stupanj oštećenja sluha izražava se u decibelima, mjernoj jedinici za intenzitet zvuka odnosno glasnoću. Prema stupnju oštećenja sluha postoje gluhoća i nagluhost. Nagluhe osobe su one kojima je oštećenje sluha u rasponu 20-90 dB, dok gluhe osobe imaju oštećenje sluha preko 90 dB. 

Prema stupnju oštećenja sluha, podjela je sljedeća:

• Laka nagluhost: 25 – 40 dB
• Umjerena nagluhost: 40 – 55 dB
• Umjereno-teška nagluhost: 55 – 70 dB
• Teška nagluhost: 70 – 90 dB
• Gluhoća: preko 91 dB

Funkcionalna razlika između gluhe i nagluhe osobe jest u tomu što nagluhe osobe govor primaju dominantno slušanjem, a gluhe osobe dominantno vidom, odnosno čitanjem s usta, uz upotrebu slušnog pomagala. 

S obzirom na vrstu, oštećenje sluha može biti konduktivno, perceptivno i miješano. Konduktivno oštećenje najčešće se javlja kao posljedica infekcija, promjena u srednjem ili unutarnjem uhu, a očituje se kao poremećaj u provedbi zvuka od vanjskog do unutarnjeg uha. Kod perceptivnog oštećenja živčane strukture ometaju ili onemogućuju percepciju zvučnog podražaja, i ovo oštećenje javlja se zbog oštećenja pužnice, slušnog živca ili slušnog centra u mozgu. Miješano oštećenje u isto vrijeme obuhvaća konduktivno i perceptivno oštećenje. 

Prema vremenu nastanka, oštećenje sluha može nastati prije rođenja, tijekom poroda ili nakon poroda. Osim ove podjele prema vremenu nastanka, postoji još jedna a odnosi se na to je li oštećenje sluha nastalo prije usvajanja govora i jezika ili poslije usvajanja govora i jezika. 

Danas se za novorođenu djecu obavlja provjera sluha prije otpusta kući iz rodilišta. Naime, rano otkrivanje oštećenja sluha važno je zbog osiguravanja pravodobne i odgovarajuće rehabilitacije kojom se smanjuju posljedice oštećenja i poboljšava kvaliteta života pojedinca.

Simptomi koji upućuju na to da osoba slabije čuje:

• Često traži od osoba da ponove ono što su rekli
• Često pogrešno razumije ono što su drugi rekli
• Ima čestu potrebu za pojačavanjem zvuka na televizoru ili mobitelu
• Zvukovi su joj prigušeni, kao da ljudi u njihovoj okolini iznimno tiho pričaju ili mrmljaju 
• Ima čestu pojavu tinitusa – simptom koji se povezuje s gubitkom sluha, a upućuje na osjećaj buke u ušima  

Simptomi koji upućuju na to da beba ili dijete imaju oštećenje sluha:

• Ne plaše se glasnih zvukova
• Ne reagiraju kada ih se zove imenom
• Ne okreću se prema izvoru zvuka
• Ne izgovaraju pojedine riječi poput mama ili tata do svoje prve godine
• Govor nije razvijen u skladu s očekivanjima i njihovom dobi
• Pojačavaju zvuk na televizoru ili mobitelu