Mlade gluhe i nagluhe osobe u Italiji suočavaju se sa značajnim preprekama tijekom traženja posla. Iako zakoni (poput Zakona 68/1999) potiču na inkluziju na radnom mjestu odredbom o obvezujućoj kvoti za zapošljavanje osoba s invaliditetom, i dalje su postoje nepravilnosti u provođenju tih odredbi, lošoj osviještenost o pravima i mogućnostima osoba s invaliditetom, kao i lošoj osviještenost o prilagodbama na radnom mjestu. Spomenuti nedostatci stvaraju prepreke koje onemogućuju ili sprječavaju gluhe i nagluhe osobe da se uključe na tržište rada i ostvare svoj potencijal.

Glavne prepreke pri zapošljavanju

1. Komunikacijske prepreke

Komunikacija je jedan od najvećih prepreka gluhim i nagluhim osobama u profesionalnim okruženjima. Nedostatan broj prevoditelja talijanskog znakovnog jezika (LIS) ili drugih asistivnih komunikacijskih alata često ograničava njihov potencijal, utječući na njihov uspjeh na intervjuima za posao, onemogućujući im ravnopravno sudjelovanje na sastancima ili programima obuke na radnom mjestu.

Mnoga radna mjesta nisu prilagođena gluhim i nagluhim osobama, što ih stavlja u izolirajući i diskriminirajući položaj.

1. Stereotipi i diskriminacija

Ukorijenjeni stereotipi o sposobnostima gluhih i nagluhih osoba doprinose diskriminaciji pri zapošljavanju. Mnogi poslodavci podcjenjuju njihov potencijal, ograničavaju ih na repetitivne, manje zahtjevne poslove, usprkos njihovim stvarnim kvalifikacijama ili karijernim postignućima. Ovi postupci usporavaju ili pak onemogućuju mladim gluhim i nagluhim osobama napredak u karijeri ili priliku rada na vodećim pozicijama.

1. Neprilagođenost obrazovnog sustava stvarnim zahtjevima tržišta rada

Još uvijek postoji jaz između obrazovanja koje stječu gluhe i nagluhe osobe te zahtjeva suvremenog tržišta rada, odnosno trenutačni obrazovni sustav ne prati aktualne potrebe, mogućnosti i zahtjeve tržišta rada, dovodeći ih u situaciju da su nepripremljeni za aktualna konkurentna radna mjesta. U kombinaciji s ograničenim pristupom karijernom savjetovanju prilagođenih njihovim potrebama, ovaj jaz utječe na veću stope nezaposlenosti među mladim gluhim i nagluhim osobama.

1. Neprilagođena radna mjesta

Poslodavci često nemaju dovoljno znanja ili resursa za prilagodbu radnih mjesta. Potrebne prilagodbe poput vizualnih signala, alati za pretvorbu govora u tekst ili su nedostupni ili su loše provedeni. Bez ovih prilagodbi, gluhi i nagluhi zaposlenici teško se mogu u potpunosti integrirati u radno okruženje.

1. Društveni i kulturni stavovi

Osim tehničkih prepreka, stavovi društva prema osobama s invaliditetom često otežavaju inkluziju. Mnogi poslodavci oklijevaju zaposliti gluhe i nagluhe osobe zbog neutemeljenih zabrinutosti vezanih za komunikaciju ili produktivnost. Ova stigma dodatno učvršćuje marginalizaciju i stvara značajne prepreke njihovom ulasku na tržište rada.

Dosadašnje akcije i moguća rješenja

Unatoč ovim izazovima, nekoliko je inicijativa koje otvaraju put prema većoj inkluziji. Europski projekti, poput onih financiranih Erasmus+ programom i programom Europskog socijalnog fonda, podržavaju programe osposobljavanja prilagođenih mogućnostima i potrebama gluhih i nagluhih osoba, opremajući ih ključnim znanjima i vještinama, te ih osnažujući za ulazak u različite društvene sektore. Ove inicijative također rade na senzibilizaciji javnosti, ali i poslodavaca te radnih kolega o potencijalima gluhih i nagluhih zaposlenika, kao i o važnosti inkluzije na radnom mjestu.

Udruge za gluhe i nagluhe osobe, poput Ente Nazionale Sordi (ENS), igraju vitalnu ulogu u zagovaranju. Ove organizacije zalažu se za sustavniju provedbu odredbi zakona poput Zakona 68/1999, osiguravajući da se poslodavci pridržavaju odredbe o ispunjavaju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Osim toga, udruge pružaju karijerno savjetovanje, razne mentorske programe i prilike za umrežavanje gluhim i nagluhim osobama.