Asistivna tehnologija za gluhe i nagluhe osobe

Asistivna tehnologija definira se kao bilo koji predmet, uređaj ili program koji olakšavaju i unaprjeđuju život osobi s invaliditetom. Često upravo asistivna tehnologija ima ključnu ulogu u poboljšanju kvalitete života osobi s invaliditetom, olakšavajući njezinu svakodnevicu, potičući njezin razvoj, potičući je na veću samostalnost i osnažujući je za uspješno sudjelovanje u društvu. 

Asistivna tehnologija dijeli se u tri skupine:

  1. No tech – obuhvaća predmete koji nisu elektronički;
  2. Low tech – obuhvaća elektroničke uređaje niske kompleksnosti te povoljnije cijene;
  3. High tech – obuhvaća uređaje, programe i softvere relativno visoke kompleksnosti i visoke cijene poput računala, softvera za prepoznavanje glasa i slično.

Osobe s oštećenjem sluha suočavaju se svakodnevno s dvjema značajnim preprekama: otežanom ili neostvarivom komunikacijom s okolinom te otežanim ili onemogućenim pristupom informacijama. Posljedično tomu, teško im je ili čak nemoguće ravnopravno sudjelovati u socijalnim interakcijama (sudjelovati u razgovorima ili raspravama, sudjelovati u donošenju odluka), a nerijetko se događa da su informacije koje dobiju polovične ili pak netočne. Bez pravovremenog i točnog pristupa informacijama, osobe s oštećenjem sluha podliježu socijalnoj izolaciji i marginalizaciji. Stoga je i osobama s oštećenjem sluha asistivna tehnologija od iznimne važnosti, omogućujući im prevladavanje komunikacijskih barijera,  osiguravajući im pravodoban i točan pristup informacijama te ravnopravno sudjelovanje u komunikaciji. Dostupni su im različiti uređaji i programi koji omogućuju kvalitetniju svakodnevicu i veću uključenost u društvene aktivnosti. U nastavku će biti predstavljeni najpoznatije i najkorištenije asistivne tehnologije dostupne osobama s oštećenjem sluha. 

  1. Slušna pomagala

Slušna pomagala pojačavaju zvukove iz okoline, omogućujući osobama s oštećenjem sluha bolje razumijevanje. Slušna pomagala sastoje se od mikrofona, procesora i zvučnika. Postoje dvije vrste slušnih pomagala: oni koji se nalaze u uhu i oni koji se nose iza uha. 

  1. Kohlearni implant

Kohlearni implant je složeni elektronički uređaj čiji se jedan dio kirurški ugrađuje u uho, omogućujući osobama s teškim do potpunim oštećenjem sluha percipiranje zvukova iz okoline. Sastoji se od vanjskog dijela (mikrofona, procesora govora i zavojnice/prijenosnika) i unutarnjeg dijela (prijemnika/stimulatora i elektrode). Kohlearni implant pretvara zvuk u električne impulse pomoću vanjskog mikrofona i procesora govora, a zatim ga prenosi na unutarnji dio implanta. Unutarnji dio implanta stimulira slušni živac električnim impulsima pomoću elektrode. Mikrofon pretvara akustički signal u električni, šaljući ga u procesor govora gdje se taj električni signal kodira i preko zavojnice, kroz kožu šalje u unutrašnji dio kohlearnog implanta. Prijemnik u unutarnjem dijelu dekodira signal i pretvara da u električni podražaj do elektrode u pužnici. Elektroda stimulira slušni živac kojim se podražaj prenosi do mozga. Cijeli proces odvije se u svega nekoliko milisekundi, čime je omogućeno slušanje u realnom vremenu. 

  1. Induktivna petlja

Induktivna petlja omogućuje osobama koje koriste slušna pomagala bolju čujnost i razumijevanje govornika bez ometajuće buke. Prepoznatljiva je po žici ili kabelu koji okružuje područje slušanja, a osoba sa slušnim pomagalom zvuk prima direktno pomoću magnetskog polja. Najzastupljenija je na aerodromima, u kazalištima,  koncertnim i konferencijskim dvoranama, zdravstvenim ustanovama i drugim javnim ustanovama. 

  1. FM sustavi (frekvencijski modularni sustavi)

FM sustavi koriste radio signale za prijenos pojačanih zvukova. Često se koriste u učionicama. Nastavnik nosi mali mikrofon koji je spojen na odašiljač, a učenik nosi prijemnik koji je podešen na istu frekvenciju kao odašiljač. FM sustavi mogu značajno poboljšati jasnoću zvuka i razumijevanje govora, posebno u okruženjima s puno pozadinske buke. Također, FM sustavi mogu prenositi signale na velikim udaljenostima, pa čak i kroz zidove.

  1. Infracrveni sustavi

Infracrveni sustavi oslanjaju se na infracrveno svjetlo za prijenos zvuka. Odašiljač pretvara zvuk u svjetlosni signal i usmjerava ga na prijemnik koji nosi korisnik slušnog pomagala. Prijemnik dekodira infracrveni signal natrag u zvuk. Za razliku od FM sustava, infracrveni signal ne može prenositi zvuk kroz zidove. Također, nije ga moguće koristiti u jako osvijetljenim prostorijama ili na otvorenom. 

  1. Zatvoreni titlovi

Zatvoreni titlovi također spadaju pod asistivnu tehnologiju koju koriste osobe s oštećenjem sluha tijekom gledanja televizijskih programa ili filmova. Sastoje se od transkribiranog teksta koji se prikazuje duž donjeg dijela ekrana, a uključuju dijalog te objašnjenje zvučnih efekata koji se pojavljuju, čime pružaju gledateljima s oštećenjem sluha jasniji kontekst. Zatvoreni titlovi razlikuju se od uobičajenih titlova po tomu što sadrže dodatne informacije o sceni – informacije o pozadinskim zvukovima ili zvučnim efektima, identifikaciji govornika, tonalitetu glasova. 

  1. Programi ili aplikacije koje pretvaraju govor u tekst

U posljednje vrijeme sve je popularnija i ova vrsta asistivne tehnologije koja omogućuje prepoznavanje i pretvaranje govora u tekst u stvarnom vremenu. Neki programi ili aplikacije su besplatne, a neke se naplaćuju. 

  1. Alarmni i signalni sustavi

Riječ je o uređajima koji koriste svjetlosne ili vibracijske signale umjesto zvučnih kao način obavještavanja osoba s oštećenjem sluha (svjetlosne ili vibracijske budilice, svjetlosna zvona na vratima, svjetlosni alarmi,…).

Asistivna tehnologija omogućuje osobama s oštećenjem sluha lakšu komunikaciju s drugima, ali i lakši pristup informacijama, omogućujući im ravnopravno sudjelovanje u svim aspektima njihova života, od obrazovanja i rada do svakodnevnih interakcija i zabave. Stalni tehnološki napredak omogućit će razvoj naprednijih i učinkovitijih uređaja, a to će, u konačnici, osigurati bolje uvjete i veće mogućnosti u svakodnevici osobama s oštećenjem sluha. 

Skip to content